Ako želite upoznati znamenitosti Bihaća i učiti o historiji BiH, donosimo vam spisak znamenitosti koje morate posjetiti, a nalaze se u blizini hotela Swiss Plus.
Na području grada Bihaća nalazi se veliki broj kulturno-historijskih spomenika. Neki od njih datiraju čak iz 9. i 10. v. p. n. e.
Ako ste se ikada zapitali da li posjetiti Bihać, mi ćemo vas uvjeriti da za to postoji mnogo razloga, a neke od njih kao što su kulturno-historijski spomenici, vam donosimo u ovom tekstu.
Na području grada Bihaća je locirano veliki broj kulturno – historijskih spomenika, od kojih su najznačajniji: Kapetanova kula, Džamija Fethija, Crkva sv. Ante Padovanskog, Turbe, Zgrada Krajina puteva, Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a, Manastir Rmanj i drugi, te više srednjevjekovnih gradova od kojih izdvajamo: Sokolačka kula, Orašac, Havala i Ostrovica u Kulen Vakufu.
Kapetanova kula
Nalazi se na lijevoj obali rijeke Une.
Vrijeme gradnje Kapetanove kule do danas nije poznato. Neki historičari smatraju da je kula građena oko 1205. godine. Prema narodnom predanju u kuli je boravio ugarski kralj Bela IV bježeći ispred tatarskih konjanika.
Osmanlijska vojska zauzela je grad 1592. godine čime Bihać postaje važna utvrda Osmanlijskog carstva.
Dolaskom Austro-Ugarske, kula je pretvorena u tamnicu. Bihaćki je grad porušen 1890. i 1891. god. Zadnji bihaćki dizdar bio je Muharemaga Delić. Od tada Bihać je izašao iz svojih bedema, a Kapetanova kula služila je kao zatvor. U tom su periodu na objektu izvršeni građevinski zahvati čime je izgled kule narušen. Ovo se odnosi na dogradnju u enterijeru objekta, te na povećanje prozorskih otvora.
Sve do 1959. godine Kapetanova kula je služila kao Okružni zatvor.
Kameno turbe
Odmah pored Kapetanove kule nalazi se poznato bihaćko Kameno turbe. Nije poznato kad je ono tačno izgrađeno, ali pretpostavlja se da je nastalo odmah nakon ustoličenja austrograske vlasti.,
U literaturi postoji više verzija o tome ko ga je sagradio. Prema jednoj, turbe je dao sagraditi Mehmed-paša Bišćević
Za vrijeme vladavine Osmanlija, na mjestu srušene kataoličke crkve nalazilo se prvo turbe sagrađeno od drveta. Kada je krenula gradnja crkve na starim temeljina, drveno je turbe moralo biti uništeno, ali je nekoliko metara dalje sagrađeno novo turbe od kamena bihacita, čime je vlasti uspjela zadovoljiti i katoličko i muslimansko stanovništvo Bihaća.
Džamija Fethija
Sagrađena kao crkva svetog Antuna Padovanskog 1266. godine u gotičkom stilu, džamija Fethija jedna je od rijetkih evropskih islamskih bogomolja u gotičkom arhitektonskom stilu. Predstavlja jednu od najočuvanijih sakralnih građevina u BiH.
Gotički zvonik nekadašnje crkve služio je kao munara sve do 1863. godine, kada je radi dotrajalosti srušen i zamjenjen sadašnjom munarom, koja je sagrađena od iste vrste kamena bihacita.
Fethija džamija sa haremom, devet grobnih ploča i natpisima u Bihaću proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a
Muzej pripada prvoj kategoriji spomenika borbe protiv fašizma. Osnivačko i prvo zasjedanje AVNOJ-a tu je održano 27. novembra 1942. god.
Deset godina nakon Prvog zasjedanja AVNOJ-a, 25.11.1952. godine, u zgradi je otvoren Spomen-muzej i postavljena prva izložba. Naredne godine, 30. 3. 1953. godine u istim prostorijama, počinje da djeluje i Gradski muzej u Bihaću, koji mijenja naziv u Zavičajni muzej Bihać, a potom u Muzej Pounja.
Razvijanjem djelovanja Muzeja Pounja dolazi do razdvajanja ova dva muzeja i osniva se Regionalni muzej Pounja i Spomen muzej I. zasjedanja AVNOJ-a.
Danas se postavka muzeja sastoji iz eksponata, dokumenata, fotografija i uvodnih legendi jednim dijelom, te originalnih predmeta iz zbirke AVNOJ-a i oko 18 umjetničkih radova iz zbirke Muzeja AVNOJ-a.
Tvrđava Sokolac
Prvo spominjanje grada vezuje se za 1380. godinu, a povelja u kojoj se Sokolac spominje kao kraljevski grad datira iz 1395. godine.
Osmanska vojska zauzela je tvrđavu 1592. godine i za taj period nema puno podataka. Smatra se da je Sokolac bio u Bihaćkom sandžaku do 1711., a kasnije u sastavu Bihaćke kapetanije kada je gradom upravljao ćehaja.
Na mjestu današnje tvrđave, postojala je prahistorijska gradina, dimenzija 670 x 170 metara. Tragovi prahistorijske keramike pronađeni u vrijeme arheoloških iskopavanja ukazuju na vrijeme od 10. do 9. vijeka p.n.e., dok su na Uni u naselju Ripač postojale sojenice. U to vrijeme područje Une naseljavali su pripadnici ilirskog plemena Japodi.
Tvrđava je rekonstruisana 2015. godine uz pomoć Evropske unije. Vrijednost radova iznosila je oko 700.000 KM. Potom je Grad Bihać do tvrđave napravio put za bicikle i automobile, a napravljena su i odmarališta.